Templates by BIG Theme

Best bookmaker bet365 register

The Best bookmaker bet365

Antioksidansi

0 Comments | kolovoz 9, 2015

Antioksidansi su prirodne ili sintetičke tvari koje uspješno blokiraju slobodne radikale in vivo u njihovu razornom pohodu. Kao što je poznato, nema energijskog procesa bez oksidacije, a upravo nakon oksidacije ostaju nespareni elektroni koji su dobili popularni naziv slobodni radikali. Oni su agresivni i vežu se na sve organske materijale (proteine, masti) i pri tome ih oštećuju i uni- štavaju samu srž života, tj. mitohondrije stanica, pa i strukturu DNK. Zapravo, borba sa slobodnim radikalima traje cijelog života, od prvog udisaja do zadnjeg izdisaja, s tim da se ništa ne vidi i ne osjeti. Za starenje je akademik Radman upotrijebio izraz hrđanje što odgovara istini jer da nema kisika i oksidacije, mi bismo bili manje bolesni, a vjerojatno bismo i živjeli dulje. Sasvim je jasno da protiv slobodnih radikala postoje tjelesni obrambeni mehanizmi, ali iskustva a i praktični pokusi kod sportaša pokazali su da obrana od slobodnih radikala nikad nije cjelovita, tj. računa se da uvijek ostaje oko 5% radikala koji nisu stabilizirani antioksidansima. Oni sustavno truju stanice i tkiva (oči, kožu) oslabljujući obranu i izazivajući degenerativne i druge promjene koje su početak raznih bolesti (dijabetesa, raka). U najgorem slučaju mogu izazvati oksidacijski stres koji nastaje simultanim dje- lovanjem više čimbenika, a ponajviše kod osoba izloženih intenzivnom stresu. Dokazano je da stres i pušenje potiču stvaranje slobodnih radikala u tijelu. Izrazito su rizične profesije piloti transatlantskih zrakoplova, kirurzi, vozači šlepera, vrhunski sportaši itd. Djelovanje slobodnih radikala očituje se u oštećenju membrana živčanih stanica (neurona) koje su građene od fosfolipida.
Danas znamo da slobodni radikali uzrokuju preko 80 oboljenja među kojima su srčani i moždani udar i dijabetes. Teoriju o preranom umiranju i starenju tkiva i organa zbog slobodnih radikala postavio je profesor Denham Harman s kalifornijskog sveučilišta Berkeley šezdesetih godina prošlog stoljeća i o tome postoji konsenzus znanstvenika. Suština njegove teze jest da se tijekom života kontinuirano trujemo slobodnim radikalima, a najčešće stradaju najosjetljivija tkiva i organi. Profesor Harman kaže: s jedne strane kisik nam je najbolji prijatelj jer omogućuje energijski ciklus, ali taj prijatelj ima i drugu stranu medalje, tj. u malom višku djeluje toksično, što su najbolje iskusili ronioci i astronauti. Najbolji je dokaz da kisik zaista ubija sterilizacija vode ozonom, a njegova tok- sičnost poznata je stoljećima. Upravo onime čime ubija bakterije ozon oštećuje naše stanice i tkiva. Već vrlo niska koncentracija ozona (0,3 ppm) dovodi do upale gornjih dišnih puteva. Priča o kisiku može se i okrenuti: smanjenom se potrošnjom kisika oštećenja osjetljivih stanica i tkiva smanjuju, a život produljuje. Ako manje jedemo, manje trošimo kisika i, naravno, manje smo izloženi slobodnim radikalima. Dokazano je primjerice da 30% manji kalorijski unos usporava proces starenja pokusnih životinja (miševa). Djelovanje slobodnih radikala na taj način možemo poistovjetiti s internom radi- jacijom. Iz toga proizlazi pravilo da osobe koje najviše ispiru svoje stanice kisikom (poput sportaša) žive najkraće, ili, kako kaže akademik Radman, što više kisika trošimo to više hrđamo. Da je tomu tako potvrdila su istraživanja s vrhunskim sportašima: za vrijeme utrke Tour De France biciklisti ispiru svoje stanice kisikom deset puta više od drugih sportskih disciplina! Svima je jasno da pra- vu poplavu slobodnih radikala ne mogu kompenzirati standardnom obranom i prehranom. Piloti transatlantskih zrakoplova koji po 6-12 sati lete na visini od 10 000-12 000 metara izloženi su kozmičkom zračenju koje je 50% veće nego na površini Zemlje i potiče stvaranje goleme količine slobodnih radikala. Zbog čestog izlaganja takvom zračenju oni obolijevaju od oksidacijskog stresa. Njihov obrambeni mehanizam ne može izaći na kraj s navalom slobodnih radikala.

Oksidacijske promjene stanica antioksidansi mogu usporiti pa i spriječiti iznutra i izvana. Unutrašnji su zaštitni čimbenici enzimi superoksid dismutaza, katalaza, glutation perioksidaza i ke- lati metala. Kod normalne prehrane i aktivnosti srednjeg intenziteta oni su dovoljni da kompenziraju oko 95% slobodnih radikala. Ali kod bolesti, stresa i ekstremne aktivnosti sposobnost kompenzacije slabi. Vanjski antioksidansi dolaze hranom, pri čemu je presudna raznovrsnost. Naime što je prehrana monotonija i što je hrana masnija, tj. oskudnija u voću i povrću, to su antioksidansi manje zastuplje- ni. Najznačajniji su karotenoidi (β-karoten, likopen i astaksantin), proantocijanidini, zatim polifenoli kao resveratrol i piknogenol, vitamini C i E te brojni drugi. A namirnice najbogatije antioksidansima jesu suhe šljive, grožđice, kupine, jagode, špinat, maline, prokulice. Nikoga ne bi trebale iznenaditi šljive koje su prema ORAC-metodi mjerenja antioksidacijskog potencijala na prvom mjestu. Naime dragocjena je njihova modra boja, a kad se šljive osuše, zaštitni se čimbenici koncentriraju. Upravo je zbog toga zimi kompot od suhih šljiva gotovo ljekovit. Zbog istog su razloga dragocjene rozine. Međutim valja istaknuti da i neke druge jeftine namirnice imaju vrlo visok antioksidacijski potencijal: crveni grah, pšenične posije, borovnice, grejp, crveni kupus, brokula itd. Jesti dovoljno namirnica sa spomenutim čimbenicima ne znači zdravo se hraniti jer se primjerice likopen ne može apsorbirati bez masnoće, a budući da se vitamini C i E ponašaju sinergijski, dobro ih je uzimati zajedno.
Antioksidansi se moraju unositi u organizam kontinuirano prvenstveno raznovrsnom hranom, a ako to nije moguće, onda odgovarajućim dodacima prehrani. Ako se koriste prema pre- porukama nisu štetni, ali, kao kod vitamina, ne smije se pretjerati jer tada mogu djelovati obrnuto, tj. prooksidacijski.

Post A Comment